Get Adobe Flash player

BOŠKO DJURICA S50V (YU6CM, YU3CM, S51CM, 4O8A) SK

Draga i poštovana rodbino, dragi prijatelji našeg Boška

Moram da priznam da ću ovih nekoliko rečenica pokušati da izgovorim isključivo u svoje ime i priznajem iz ličnih razloga. želim na ovaj način da sebi olakšam zbog ovako velikog gubitka.

Našeg boška upoznao sam prije 43 godine. Bio je jedna od mojih prvih radio-amaterskih veza. Naravno, čuo sam za njega i prije te veze. Legenda jugoslovenskog radio-amaterizma, poznat i priznat u cijelom svijetu, u ogromnoj armiji koja broji preko šest miliona članova. Izuzetan poznavalac širokog spektra znanja koja čine radio-amaterizam. i tako, dok od treme drhtavim glasom pokušavam održati svoje prve veze, javlja mi se on. YU3CM. Po tom pozivnom znaku zvali smo ga i „crni mačak“. Javlja se da me podrži i ohrabri. Oslovio me imenom iako mu se još nijesam ni predstavio. Bio je to šok za mene. Legenda zna ime jednom balavom radio-amateru, koji još nije u stanju da normalno izgovori prostoprosirenu rečenicu. Ne sjećam se koliko je trajala pauza dok nijesam došao sebi i nekako priveo kraju tu vezu. To vam je, dragi moji, kao da nekom golobradom dječaku, koji šutira loptu u trećerazrednoj ligi pozvoni telefon i pozove ga recimo Leo Messi da neđe popiju kafu.

Lično smo se i upoznali par godina kasnije, kad je na putu iz Ptuja za Kotor, nakratko navratio kod mene u Novi. Ono što ću pamtiti dok sam živ, bile su riječi moje majke. „Sine ovo je dobar čovjek, odma mu se vidi po očima“. Mnogo je mojih prijatelja i kolega dolazilo i prije i poslije Boška, ali nikad više nijesam od majke čuo ovu rečenicu.

Ono što smatram posebno važnom karakteristikom radio amatera jeste humanost. Zato pamtim da je Boško dao ogroman doprinos nakon što je katastrofalni zemljotres 1979. pogodio Crnu Goru, a posebno njegovu Boku. U prvim danima sve veze išle su preko radio-amatera, a njegov doprinos u tome je nemjerljiv.

Priznajem da sam bio skeptičan prema alternativnoj medicini, sve dok nijesam vidio da se naš Božo time bavi. Lično sam se uvjerio u pozitivne efekte tog njegovog rada i promjenio mišljenje. Skromno mi je objašnjavao da je to kosmička energija, koju on samo usmjerava na ljudski organizam da bi ga pokrenuo da se izbori sa bolešću. Dragi moj Boško, ja nijesam baš siguran da je to kosmička energija. Više sam sklon da vjerujem da je to isključivo energija tvoje dobre duše, koja je uz lijepu riječ i ljudski pristup morala imati pozitivan efekat.

Dragi prijatelji, moram da vam na kraju kažem i ovo. ja u boga ne vjerujem. Ne bar u onakvog kakvim ga religije predstavljaju. Svemogući, sveznajući, svevideći, stvoritelj neba i zemlje. iskreno, ja sam mnogobožac. Mjerujem u onoliko bogova, koliko dobrih ljudi znam. Moj kriterijum je vrlo nizak. Dovoljno je da neko otrgne samo jednu suzu sa ljudskog lica i tako postane moj bog. Nažalost, tih mojih bogova je jako malo, a danas me napušta prvi među njima.
Dragi moj Božo, hvala ti za sve što si učinio za mene i za druge. oprosti što ne mogu da izgovorim posljednje zbogom, jer sam siguran da ćeš se sa tog putovanja nekako javiti. Možda na nekim frekvencijama koje ljudski rod još ne poznaje, budi uvjeren da ću biti među onima koji će te poruke razumjeti. Zato umjesto posljednjeg zbogom, radio-amaterski 73 i do slušanja!”

U DOBROTI 07. 03. 2016.
ĐURO KRNIĆ, 4O6DU